Titanik svog vremena

Duboko mjesto rimskog brodoloma pronađeno je blizu Krete prije više od jednog stoljeća. Među ostalim artefaktima, to je dalo najstariji poznati na svijetu računalo.

Cousteau je neizbježno bio tamo, ali tek nedavno su ronioci uveli modernu tehnologiju u igru, izvještava član tima ALEXANDROS SOTIRIOU. Fotografije ALEXANDROS TOURTAS

PLUTAŠ skrenuti s planiranog kursa u neistraženim morima tijekom oluje. Vaše plovilo je drveni jedrenjak, bez motora ili elektroničke opreme, i teško je natovareno dragocjenim umjetninama.

Valovi nastavljaju mučiti brod, a svi ljudi na brodu zaokupljeni su borbom za kontrolu rastuće razine vode u skladištima.

Brutalni zvuk valova koji udaraju o obližnje stijene daje vam nadu za vlastiti spas, jer će brod uskoro potonuti.

Ovako se moralo osjećati biti na rimskom brodu koji je potonuo kod otoka Antikitera, oko 20 nautičkih milja sjeverozapadno od Krete u Egejskom moru, oko 60.-50. pr. Kr.

"Plovilo je najvjerojatnije bilo jedno od najvećih u svoje vrijeme, vjeruje se da je bilo više od 40 metara dugačko i najmanje 14 metara široko, s minimalnom dubinom trupa od 6.5 metara i nosivošću tereta od 2.3 do 2.5 tona", kaže Aggeliki. Simosi, voditelj grčkog Eforata podvodnih antikviteta (EUA) i direktor projekta Antikitera 2012.

Plovilo je vjerojatno unajmio bogati trgovac za prijevoz odabranih umjetnina.

Teret je uključivao brončane i mramorne statue, ali i razne druge neobične artefakte, poput mehanizma s Antikitere, koji je danas priznat kao prvi poznati u svijetu “računalo".

Bio je to složen instrument koji je mogao izračunati položaj određenih zvijezda i planeta, a također je mogao predvidjeti pomrčine Sunca i Mjeseca.

Antikitera je relativno malen otok (6.5 milja dugačak, dvije milje širok) strateški smješten na prometnoj pomorskoj trgovačkoj ruti koja povezuje istočnu i zapadnu obalu Sredozemlja.

Bio je naseljen od antike i napredovao je do Drugog svjetskog rata, kada su njemačke okupacijske snage evakuirale oko 800 Antikiterana na Kretu.

Danas manje od 30 ljudi živi na otoku, koji je trajektnom linijom povezan s ostatkom Grčke samo tri puta tjedno.

Njegova trgovina je također kavana, konoba i pošta. Nema javnog prijevoza, zdravstvene ustanove su osnovne, a vrijeme teče jako sporo.

OKO USKRSA 1900, mala jedrilica koja je prevozila skupinu grčkih skakača spužvari s tvrdim kapama pronašla je sklonište na obali Antikitere tijekom oluje. Jedan od njih spremio se kako bi skupio plodove mora za posadu.

Stjenovite litice spuštale su se gotovo okomito s visine iznad mora do dubine od 40 metara. Uz vidljivost od najmanje 30 m, ronilac je mogao vidjeti dno mnogo prije nego što ga je dosegao, ali nije mogao vjerovati svojim očima.

Okamenjeni ljudski i životinjski likovi bili su razbacani posvuda po morskom dnu ispod njega. Ratnici koji se bore, žene koje plešu, konji u trku - sve je to djelomično zakopano u pijesku.

Mislio je da se dušična narkoza možda igra s njegovim umom. Zgrabivši jednu od ruku koje su se pružale iz pijeska, dao je znak tenderu da ustane. Posada nikad ne bi povjerovala njegovoj priči bez dokaza.

Spužvari su se ubrzo vratili s dovoljno opreme i potpore da izvrše prvo poznato podvodno arheološko spašavanje za grčku vladu.

Radovi su započeli 1901. godine i trajali su gotovo dvije godine. Vremenska kapsula stara 2000 godina otvorena je, vraćajući na svjetlo dana vrijedne informacije i artefakte.

Uvjeti rada bili su ekstremni, a često i opasni. S dubinama ronjenja do 70 m, ronioci su mogli provesti vrlo malo vremena na dnu, ali su i dalje bili izloženi velikom riziku od dekompresijske bolesti. Nisu se svi uspjeli sigurno vratiti, a neki su i umrli.

Rad je postajao sve zahtjevniji kako je nalaza bilo sve manje. Odlučeno je prekinuti s radovima u trenutku kada na dnu nisu ostali važniji ostaci.

Poznati nalazi uključivali su Mehanizam s Antikitere, kipove Mladića i Filozofa, dijelove druge bronce, 36 mramornih kipova i niz drugih artefakata.

Više od 70 godina kasnije, Jacques Cousteau i njegov tim posjetili su drevnu olupinu broda kako bi snimili dokumentarac.

Tehnološki napredak od prethodne ekspedicije značio je da su ronioci u roku od nekoliko dana uspjeli dodatno obogatiti zbirku artefakata, koja se sada nalazi u Nacionalnom arheološkom muzeju u Ateni.

U LISTOPADU PROŠLE GODINEgodine, međunarodni tim grčkih, američkih i britanskih arheologa i ronilaca ponovno je posjetio Antikiteru.

Ciljevi Projekta Antikythera 2012. bili su istražiti cijelu podvodnu obalu do dubine od 40 m, premjestiti mjesto brodoloma i provesti potpuni podvodni arheološki projekt.

Svaka bi operacija bila pažljivo dokumentirana kako bi se proizvela a digitalni baza podataka s detaljnim izvješćima, fotografijama i video zapisima.

Na raspolaganju su bili najsuvremeniji rebreateri zatvorenog kruga, ronilačka pogonska vozila i kamere visoke razlučivosti, uz tehnološku i financijsku potporu Oceanografskog instituta Woods Hole (WHOI).

Članovi tima proveli su tjedan dana u Heraklionu na Kreti, osvježavajući svoje ronilačke vještine i provjeravajući opremu i procedure. Lokalni vlasnik ronilačkog centra Dimitris Drakos pružio bi podršku, uključujući čamce.

PRVI ZADATAK po dolasku u Antikiteru trebao je postaviti našu obalnu bazu. Moderan hotel s pogledom na luku, s 12 soba za goste i potpuno opremljenom kuhinjom, pružao je sve što nam je potrebno. Imali smo namirnice za boravak od 20 dana.

U luku su dovezeni 10-metarski ronilac i 7-metarski potporni RIB te je postavljena punionica. Postavljeno je dovoljno kisika i helija, dva kompresora na gorivo i pumpa za povišenje tlaka na plin.

Oprema za prvu pomoć i aranžmani za evakuaciju helikopterom bili su dio detaljnog plana za hitne slučajeve, dok su ostali detalji dovršeni na licu mjesta.

Podvodni arheolozi dr. Theotokis Theodhoulou iz EUA, dr. Brendan Foley i Alex Tourtas iz WHOI, bili su vrlo sustavni.

Podvodni teren je stjenovit i vrlo anomalan, što onemogućuje razlikovanje između umjetnih i prirodnih objekata na morskom dnu pomoću opreme za akustično istraživanje dna.

Također, brojne stijene koje se protežu do 20 m iznad okolnog morskog dna mogle bi predstavljati ozbiljnu opasnost za tegljenu podvodnu oceanografsku opremu.

Ronioci koji mogu upravljati iznimno dugim vremenima pod vodom i udobno prevaliti velike udaljenosti morali su vizualno pregledati dno, uz pomoć CCR-a i DPV-a.

Ronjenje se uglavnom temeljilo na višerazinskim profilima bez dekompresije VGM algoritma, počevši od 40 m i uspinjući se za 5 m svaki put kada bi se granica bez dekompresije spustila na dvije minute.

S 90-MIN donjih vremena i tri preklapajuća tima, prvi je zadatak izvršen u samo osam radnih dana – pokrivajući 22 milje obale.

EUA ronioci Manolis Tzefronis i Louis Mercenier upravljali su sigurnosnim čamcem, prateći napredak putem protokola SMB signalizacije. Uočene su razne točke interesa za buduće operacije.

Imali smo okvirnu ideju o položaju brodoloma na temelju bilješki i opisa iz prethodnih operacija, ali ne i fiksnu poziciju.

Ja i britanski tehnički ronilac Phil Short istraživali smo široko područje do 65 m koristeći trimix, držeći se maksimalnog vremena dekompresije od 30 minuta.

U razumijevanju i pamćenju topografije dna pomoglo je to što smo mogli iz jednadžbe isključiti narkozu.

Krhotine drevnih brodoloma mogle su se prepoznati čak i kad bi velikom brzinom prelazili preko dna.

Do tereta su nas doveli razbacani komadi keramike. Amfore karakteristične za olupinu proučavao je tim na posvećenoj izložbi u atenskom Nacionalnom arheološkom muzeju, a ronioci su bili sigurni kada su poslali SMB s napomenom "pronašli olupinu" da je poznato mjesto brodoloma na Antikiteri premješteno .

Teret i neki dijelovi otporni na raspadanje od olova, bronce i tako dalje je sve što se može vidjeti na morskom dnu. Drveni ostaci vjerojatno će se pronaći samo ako su zakopani ispod pijeska.

Prednost modernih tehnika ronjenja je što možete sigurno ostati 30-40 minuta na dubinama na kojima ronioci na prijašnjim ekspedicijama nisu mogli provesti više od 5-10 minuta.

Kao rezultat toga uspjeli smo dokumentirati sve vidljive dijelove tereta i olupine.

Dimenzije mjesta pažljivo je izmjerio Alex Tourtas. Artefakti razasuti po površini od 60 x 20 m upućuju na jedan od najvećih drevnih tereta ikada pronađenih. Ed O'Brien, WHOI časnik za sigurnost ronjenja i ronilac ekspedicijskog tima, opisao je brod, na temelju njegove veličine, kao "Titanic svog vremena".

Uzeti su uzorci tereta kako bi se pomoglo u pozitivnom identificiranju olupine. Također je lociran i podignut dio olovnog sidra.

Naslage kalcija na površini nekih artefakata zabetonirale su ih na okolnu stijenu. Trebalo je dva dana rada da ih se nježno oslobodi prije podizanja.

SPASENI STVARI podvrgnut početnoj konzervaciji na licu mjesta (mehaničkom čišćenju i desalinizaciji) prije slanja u EUA laboratorije na daljnju njegu.

Sa samo četiri dana lošeg vremena tijekom četverotjednog projektnog razdoblja, samo manjim kvarovima na opremi i bez drugih ozbiljnih nedostataka, sreća je bila na našoj strani.

Projekt Antikythera 2012. dao je važne rezultate u dokumentiranju ovog mjesta i pokazao vrijednost korištenja CCR-a s DPV-ima za istraživanje cijelog otoka u znanstvene svrhe. Kombinacija se pokazala učinkovitom, sigurnom i relativno ugodnom.

RONJENJE ANTIČKIH OLUPINA
Želite li posjetiti 2000 godina staru grčku olupinu? Trenutačno još uvijek postoje stroga ograničenja, ali to bi moglo postati moguće za nekoliko godina.

Samo znanstvene ustanove koje rade pod posebnom licencom trenutno smiju raditi na podvodnim antikvitetima u Grčkoj. Sportsko ronjenje se ne može odvijati na nalazištima od arheološkog značaja i određenim morskim zaštićenim područjima.

Međutim, grčki zakon koji se odnosi na podvodna arheološka nalazišta kaže da se "nakon određene procedure takva mjesta mogu okarakterizirati kao podvodni muzeji i može se ponuditi vođeno ronjenje, uz pratnju specijaliziranog osoblja".

Prefektura Tesalije u sjeverozapadnom Egejskom moru pokrenula je ovaj postupak za sastavljanje prvog podvodnog muzeja u Grčkoj, čije otvaranje očekuje voditelj projekta 2015. godine.

Plan je otvoriti roniocima niz drevnih brodoloma oko otočja Sporades, uz odgovarajuće mjere za jamčenje zaštite spomenika.