Znanstvenici sa Sveučilišta Duke u Durhamu u Sjevernoj Karolini pitali su se zašto bi koralji trebali jesti plastiku koja je istrošena vremenskim prilikama kada, bez očiju, nisu imali razloga zamijeniti čestice za plijen.
Također pročitajte: Ghost-fishing znači da plastika napada duboke koralje
Koautori studije Austin Allen i Alexander Seymour prikupili su tvrde koralje iz mora kod Sjeverne Karoline i ponudili im male količine osam različitih vrsta mikroplastike, zajedno s predmetima slične veličine kao što je čisti pijesak. Koralji su jeli svaku vrstu plastike, ali uglavnom su zanemarivali neplastiku.
U drugom eksperimentu, skupine koralja stavljene su u odvojene komore za hranjenje. Svakoj skupini ponuđena je ista količina mikroplastike tijekom razdoblja od pola sata, no nekima su dane čiste čestice, a drugima čestice zaprljane bakterijama.
Također pročitajte: Riba koja ima okus s nogama, glavama i bradama
Koralji su jeli obje vrste, ali više su voljeli čistu mikroplastiku u omjeru tri prema jedan – što sugerira da je sama plastika sadržavala nešto što ju je činilo ukusnom.
“Kada plastika dolazi iz tvornice, na sebi ima stotine kemijskih dodataka”, rekao je Seymour. "Bilo koja od ovih kemikalija ili njihova kombinacija mogla bi djelovati kao stimulans koji čini plastiku privlačnom koraljima."
Istraživači se nadaju da će daljnja istraživanja moći odrediti "ukusne" aditive i utvrditi imaju li te kemikalije isti učinak na druge morske vrste.
"Ako možemo proizvesti plastiku tako da nenamjerno bude dobrog okusa tim životinjama, možda ćemo je također moći proizvesti tako da namjerno bude lošeg okusa", rekao je Seymour. "To bi moglo značajno pomoći u smanjenju prijetnje koju ta mikroplastika predstavlja."
Kornjače, ribe, morski sisavci, beskralješnjaci i ptice mogu patiti od crijevnih blokada, osjećati lažan osjećaj sitosti ili imati smanjene rezerve energije kao posljedicu konzumiranja mikroplastike.
"Oko 8% plastike koju su progutali koraljni polipi u našoj studiji i dalje je zaglavljeno u njihovim crijevima nakon 24 sata", rekao je Allen.
Mikroplastika također može isprati stotine kemijskih spojeva u tijela životinja kao i u okoliš. Posljedice toga još uvijek su uglavnom nepoznate, iako se zna da neki aditivi utječu na hormone koji određuju spol u organizmima.
Studija “Chemoreception Drives Plastic Consumption in a Hard Coral” objavljena je u Marine Pollution Bulletin, a može se pročitati ovdje.
